Queer tinejdžerice predvode pokret za kontrolu oružja

Što čini pokret? Kako ćemo osigurati da bude dovoljno uključivo? Kako ćemo zapravo stvoriti promjenu koju tražimo? Ova i mnoga druga pitanja postavljaju mladih širom zemlje kao oni organizirati kako bi se prekinulo nasilje oružjem nakon tragične pucnjave i smrti 17 nastavnika i nastavnika 14. veljače 2018. u srednjoj školi Marjory Stoneman Douglas u Parklandu na Floridi.

U srijedu, 21. ožujka, Teen Vogue i oni. imali priliku sjesti s trojicom organizatora iz srednje škole Marjory Stoneman Douglas: Emma Gonzalez , Jaclyn Corbin i Sarah Chadwick, zajedno s Nza-Arijem Kheprom - organizatorom iz Chicaga, koji trenutno boravi u New Yorku i suosnivač projekta Orange.

Dvije mlade žene identificiraju se kao biseksualne odnosno lezbijke: Emma i Sarah. Zajedno smo vodili živahan razgovor o tome kako uključiti LGBTQ+ pitanja i stvoriti pokret za okončanje nasilja oružjem koji je jednako intersekcionalan koliko i učinkovit.

Razgovor u nastavku je uređen i sažet radi jasnoće.

Samhita Mukhopadhyay: Dakle, republikanska kandidatkinja za državnu kuću Mainea nazvala te je skinhead lezbijkom. Prije svega, što to uopće znači?

Emma Gonzalez: Neću se ni pozabaviti činjenicom da je on to uopće rekao, osim onoga što sam rekao sinoć, a to je: 'Skinheadi su loši, a lezbijke su dobre.'

samhita: Da.

Emma: Ne znam ni što bih rekao. Kao, nema veze.

samhita: Što za vas sada znači biti jedna od queer figura ovog trenutka?

Emma: Biti jedna od vodećih osoba u ovom pokretu i biti iz LGBT+ zajednice je stvarno cool, jer stvarno znam kako komunicirati s ljudima kojima je potrebno malo više komunikacije jer ih treba razumjeti u ovome...nadam se da je ovo način da ljudi shvate da je u redu biti gay. U redu je biti pripadnik LGBT+ zajednice. Da je sve relativno, ništa nije binarno.

Samhita: Sarah, kako se prepoznaješ?

Sarah Chadwick: Ja sam gay, pa sam lezbijka.

samhita: Kako se vaš identitet uklapa u vaš vlastiti aktivizam?

Sarah: Općenito, bio sam zagovornik mnogih stvari kao što je kontrola oružja, i ja sam za izbor, i borim se za LGBTQ+ prava, tako da obično igra all in. I ponosna sam. ne sramim se toga. Neću to skrivati.

Emma Jaclyn Sarah i NzaAri snažno stoje na narančastoj pozadini.

Tyler Mitchell

samhita: To je odlično. Osjećate li da je ova generacija više povezana s načinom na koji razmišljaju o svim tim pitanjima?

Sarah: Oh, definitivno. Zasigurno, jer smo odgojeni u vrijeme kada su se sva ta pitanja događala u isto vrijeme, tako da smo mi, kao generacija, bili kao, pa zašto ih jednostavno ne skupiti zajedno? Možemo obavljati više zadataka. Dobri smo u obavljanju više zadataka.

Emma: Možemo se boriti za svoje živote.

Sarah: I možemo se boriti za svoje živote! I marširajte za njih.

Jaclyn Corbin: Kako stvari postaju prihvatljivije u društvu, poput legalizacije gay brakova i sličnih stvari, to nam pokazuje da se promjena s početka koja se činila tako dalekom zapravo može dogoditi u istom životu. Dakle, to nam daje nadu. Na neki način to modeliramo kao LGBT pokret jer gledajući unatrag, to je isto. Radimo na zajedničkom cilju kao puno ljudi i nije stranački orijentiran. To je brak, a ovo su životi.

Nza-Ari Khepra: Mislim da smo u trenutku oslobođenja, posebno kada se samo pomirimo sa svim našim različitim identitetima i pronađemo načine na koje ih možemo prihvatiti, posebno unutar samog ovog pokreta, postoji puno različitih identiteta koji se presijecaju s nasiljem oružjem i prevencija nasilja od oružja. Teško je pristupiti problemu u cjelini bez gledanja na te identitete, gledajući činjenicu da je to problem mentalnog zdravlja, gledajući činjenicu da je to vjerojatnije u urbanim zajednicama, manjinama, afroameričkim muškarcima i ženama. To je jedini način na koji ću moći pronaći rješenje za svoju zajednicu.

Budući da sam Afroamerikanka iz urbanog grada, imam puno različitih privilegija koje imam, a mnogo toga nemam. I zato moram biti siguran da to nosim sa sobom kada radim bilo kakvu vrstu posla s ovim pokretom, i pobrinuti se da osvijetlim sve te različite zajednice kako bih bio siguran da svi dobivaju jednaku pozornost i da radim prema isti cilj.

samhita: Ne znam da li ste svo troje konkretno, ali znam da su se neki studenti iz Marjory Stoneman Douglas susreli s preživjelima Pulsa. kako je to bilo?

Jaclyn: Iskreno, kad smo se sreli s njima, bio sam toliko zatečen jer sam mislio da će nas dočekati u Tallahasseeju, ali onda su nas doslovno dočekali u autobusima u Parklandu, što je bilo tako posebno. Imali smo veliki grupni zagrljaj. Stavili smo ruke unutra. A oni su nam samo govorili da smo ovdje s vama, da smo zajedno u ovome.

Emma: Upoznao sam ih na svečanosti drugog dana, ali bilo je tako inspirativno znati da nas sve te ruke guraju naprijed, i znati na pozitivan način da jednostavno ne možemo stati, pomaže nam da nastavimo dalje.

Sarah: [Nakon Pulsa] je bilo kad sam se stvarno počeo boriti za kontrolu oružja, i tada sam toliko vjerovao u to, a onda se dogodio Las Vegas. A onda sam se još jače borio. A onda se to dogodilo mojoj školi. I sada smo tu.

Kao što je Jackie rekla, bilo je toliko grupa prije nas. Ljudi iz Newtowna i ljudi iz Las Vegasa i ljudi iz Pulsea koji su se borili za ovu promjenu kao i mi, ali iz nekog razloga, iskreno, njihov se glas nije čuo. A mi smo tu da stanemo s njima i da osiguramo da se njihov glas čuje kroz ovo, jer su prošli kroz neke od istih stvari i mi. Nije fer da se samo nas čuje, pogotovo s Chicagom i sličnim stvarima. Svaki dan prolaze kroz nasilje oružjem. A možda se zato što su manjine i ne čuju. I to nije pošteno. Dakle, ako možemo uzeti svoj glas i upotrijebiti ga da pojačamo glasove manjina i ljudi koji se ne čuju, onda je to sada naš cilj i to je ono do čega ćemo pokušati doći.

samhita: Ovo je sve očito i s pravom teške stvari. Što ti daje nadu?

Emma: I sami, ponekad. To je kao, gledam što radimo, a posebno gledam tjedan nakon što se sve ovo dogodilo, posebno nas u ovoj situaciji. I ne znam kako sam to uspio. Kao, došlo je do kvara, bilo je barem dva kvara dnevno. I kao, jučer sam imala dva kvara, ali oni su bili prvi koji sam imala u tjedan dana.

Jaclyn: Kad vidim male osnovnoškolce ili srednjoškolce kako hodaju s nama, te vizualne slike, i njihova lica i njihovu istinsku želju za promjenom u tako mladoj dobi, nisam bio takav. Dakle, to je ono što mi daje nadu.

Sarah: Ono što mi daje nadu je samo vidjeti sve studente iz cijelog svijeta kako hodaju s nama, u znak solidarnosti, i samo vidim podršku koju nam pružaju. Jer stvarnost je takva da je naša generacija sljedeća generacija s pravom glasa. A vidjeti da nas toliko ljudi u našim dobnim skupinama podržava i uz nas, to samo pokazuje da bismo mogli imati utjecaja na poluseme. Možda ćemo utjecati na sljedeće predsjedničke izbore. Nekako aktiviramo ovaj utjecaj koji će samo eksplodirati na licima starih političara. I to mi daje veliku nadu vidjeti političare kako sjede u svojim stolicama i tresu se, jer su kao, 'o ne. Za nama dolazi hrpa mladih od 16, 17, 18 godina. Oni sada mogu glasati.' To je jednostavno dirljivo i stvarno pokazuje da postoji prostor za promjenu i da će se to učiniti.

Nza-Ari: Isto, iskreno. Svi su udarili u glavu. Rekao bih, preživjeli stari i novi, a oni dolaze k meni i govore, 'ovo što radiš je korisno.' Jer ponekad ne vidite izravan učinak ili izravan utjecaj svog rada. Ali imati tu osobnu povezanost i razumijevanje da ljudi koji su nekoga izgubili ili koji su povrijeđeni ili ozlijeđeni oružjem misle da činite nešto dobro, onda je to sve što bih stvarno mogao tražiti.

Emma i NzaAri se grle ispred narančaste pozadine.

Tyler Mitchell

Ovaj okrugli stol dio je Teen Voguea stalna pokrivenost o nasilju s oružjem i rastućem pokretu za kontrolu oružja. Biti siguran u pogledajte njihovu značajku lansiranja koju je napisala Emma González.

Samhita Mukhopadhyay izvršni je urednik Teen Voguea.